[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Poput zrake sunca
što stidljivo se lomi
na tvojim preponama,
okupan si pogledom mojim.

Spavaš…

Odganjam misao
dal’ ovo je jutro
koje će promijeniti sve.

Prepuštam trenutku
da odgovori
na sva nepostavljena pitanja.

Ne dozvoljavam,
da preko vrelih mi usana
pređe nešto
što žar tvog tijela nije.

Osluškujem
kako se budiš.

Mekoći usnulog,
mekoću usana dadoh.
Dlanovima,
kalila sam čelik.

Posted by sibila

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting