Linijom tvojih leđa iscrtan još jedan neuspjeh ovog utrnulog srca što te u odjeći mog sna prozire pustopoljinom koja jesam.
Zar doista vjeruješ da izvan ovih očiju, čija te anatema razotkrila, postoje oči pred kojima tvoja nagost nije samo nagost, a tvoj dodir nije samo trenje kože o kožu?
Daleko je do buđenja.
Daleko je do budjenja
Daleko, pozdrav!
Dobro ‘prosvetlen’… like za izraz, no imam edno prasanje. Shto e so taa ‘pustopolina’ stalno e prisutna? jos samo fali vlaga i liquidi…(joke)