[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Koga briga, što mi je poplun kraći,

noge mi ozebu za duge, hladne noći.

Tko mari, što mi je krevet mali

i nemam skupe stvari, zub me boli;

bit će da se kvari.

Koga briga, što mlijeko pijem iz kartona,

a  ulica cijela priča kako nemam bontona.

Tko mari, što su mi prašnjavi ormari,

u njima odjeća sa rupama;

progorena cigaretama.

Koga briga, kad u kolu točim etanola,

skitnicu iz parka tražim gutljaj pitralona.

Tko mari, kad pandur udara po glavi,

dvanaest sati poslije, boravim u bravi.

Koga briga, jer moj je glas kao šapat u buci,

dok je piva u ruci, samo tuci, tuci, tuci.

Tko sad mari, za sve ono što mi fali,

kad svaki moj pogled izbjegava mi stari.

Noa

Autor noa krcelic

Ova objava ima 5 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting