[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Molim te, oprosti mi

Ponekad se  činim

tako sebičnim

samome  sebi

 

Jer sam ponekad

tako gladan

i ne mogu se nasititi

tebe

tvoga tijela

tvoje ljepote

 

Ne mogu se riješiti

svoje požude

 

I uzimam te

ponovo i ponovo

u ritmu

koji pojačava i ubrzava

poput zvuka bubnja

izgubljenog plemena

 

Oprosti mi

što sam toliko

gladan

i što te uzimam

po nekoliko puta

poput nekog divljaka

dokazujući

tko zna kome

što

 

I činim se sebičnim

samome sebi

I pitam se

jesmo li mi

ja i ti

nešto više od toga

 

Zvuka udaranja u bubanj

davno izgubljenog plemena

 

Autor ArthurValerius

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik.

Ova objava ima 4 komentara

    • Moram priznati,čitam ovu pjesmu ponovo i ponovo.Toliko mi je bliska,prva polovica JA,druga polovica ON.Nezasitni jedno drugoga.Kako si to odlično sročio.
      ODLIČNA MI JE ,ODLIČNA

Odgovori

Subscribe without commenting