[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
mojih prsa gladne ralje
isposnicki tvoj je dom
dok bujica tutnji aortom
dusa nebu krik upomoc salje
u srcu mi brodolom

vezana za jarbol duse
na pol’koplja ko zastava bijela
rane vatre lomace se puse
kaznu placas za svog srca djela

a ja lutam danima ko mornar
crnim morem i olujnim nebom
pod palubom sunce cuva moja barka
opijam ga vinom natopljenim hljebom

Ova objava ima 9 komentara

  1. Još jedna tvoja dobra, neobična pjesma. Ne pokreće krajobraz osjećaj, nego osjećaj stvara krajobraz. Posebno mi se sviđa posljednja strofa u kojoj je i Sunce zarobljeno u potpalublju. Sretan ti Uskrs prijatelju. :))))

  2. Dusko, moram primijetiti da su tvoje pjesme u zadnje vrijeme prožete snažnijim emocijama. U njima je više tuge ali i više ljubavi. Nekako drugačije ali i lijepo … kao i uvijek.

    Pozdrav od srca i svako dobro želim !

Odgovori

Subscribe without commenting