Brod u magli
Plovi bijeli brod velike nade
u bolje za neke bezbrižne dane,
paluba kićena veliko slavlje
delicija raznih, kavijar i šampanj.
Tu je svita briljanti, safiri
celebriti ne može da fali,
ne zna se tko tu koga ljubi
pravi šou, paluba puna strasti.
U utrobi broda sve je crno
rđavo ,sivo beznađe hita,
mornari tumaraju tamo- amo
da oprave stroj što bolesno stenje.
Pije se voda malo kruha i soli
pokoja srdela nađe se pri ruci,
život im težak nije tako sladak
ko onima koji piju šampanj.
I tako brod plovi dalje u magli
zadovoljna paluba se veseli,
a mornarima kako je u utrobi broda
ne haje svita ni plaćeni celebriti.








Jako dobro…
Ovo se može shvatiti
i kao društvo ili mnoge situacije
u životu, tj. dok se oni na vrhu
rasipaju i vesele, običan svijet što je ispod njih, trudi se, radi,…
da brod ne potone. A ostaje u svemu
uvijek i nada…
Nada umire posljednja.
Upravo takvo je moje razmišljanje.