Breza
Još malo pa će jutro.
Mrak se gubi iz svakog ugla ove prostrane ništavnosti.
Rasvjetlat će se dan. Uskoro.
Ali još ne.
Pričekat će.
Hladno je. Cijeli svijet spava.
Ona plače. Drhti.
Ta tužna breza spustila je svoje grane prema tlu.
Nije više uspravna, ponosita.
Ponos.
Zgazila ga je.
Otišao je u nepovrat.
Svaka suza joj je ispunjena sramom.
Kriva je.
Njena kora je tanka, a grane savitljive.
Kora je oskvrnuta.
Grane su polomljene.
Ali ona još diše. Živi. U nadi.
Breza.
Lepo poredjenje. Pozdrav!
Hvala, prva objava :)