[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Krećem dalje.

Penjem se na brda.

Strovaljujem se u ravnice,

u gori kisik grabim,

u doli svježinu potoka hlepljivo srčem,

i jedna beskonačno duga zima za mnom plazi,

slijedi me za više godina.

 

Godine se mijenjaju strahovito brzo.

Dani su neprijazni vijenci poraza.

Groznice ljeta, zapisane su u knjigu vječnosti.

Sva čuda svijeta; kraju kopna prilazi more,

guta bijela pjena urese prašine,

snijeg se topi s najviše gore,

i pote se polovi kalota,

rijeka teče, a šušti i vodopad u bijelu pjenu

i krvare desni vulkana,

a ja se ne mijenjam, ja ostajem (meni ništa ne može).

Stare oni, koji se ne mijenjaju.

Stare oni koji već i jesu stari.

 

Putovanja! Putovanja u spilje vremena,

razotkrivanje tajni i razbijanje spletki hora,

putovanja su eliksir mladosti (lijek protiv svakog bola).

Gdje je sad Arheolog da mi odgonetne knjigu glupačke sudbine,

da me poklopi bičem statistike?

Moju starost samo groblja svlače,

trgaju krpice anakronizma strave zvona,

ja volim hridine, goli rt i raskošne gajeve,

ja izbjegavam život, a volim smrt.

Ona ne da da me mijenjaju godine,

ona daje doli i planine,

daje mi sunca, daje mi zraka, daje mi da legnem na travu!

ona me vozi svijetom želja na drvenoj splavi,

a ja sam dijete kad padnem na ljepak umjetnosti,

ja sam zemlja, živac, kost.

 

Mila Smrti, uštrcaj mi serum zaborava,

nek’ se slegne talog mojih nemira,

daj mi stotine cvjetića  na grani,

daj mi stotine cjelova na strani,

daj da se zemlja okreće, a nebo da se plavi,

daj da gledam vrtlog vremena po strani.

 

Daj mi dušu što se penje na živo brdo,

tvrdo brdo što raste i diše.

Ja pitam eter i maglu kozmosa, je li sve u redu!?

Kad mahnitam, moje savršeno zdravlje,

svim gongovima svijeta, nagovješta slavlje,

ja tražim rosu za uzglavlje

i jutrom, nogom kroćim u božanske magle.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting