[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Lagano titraju lampice na boru.
Gledat ću ih – sve dok u zoru
ne ispijem sve njihove boje:
zrače raskoš kroz titraje svoje.

Kuglice stavljam i, usput, brojim:
ova je od rođenja prvoga sina,
ova od godine rođenja drugog,
ovu smo birali skupa, zaljubljeni,
kada ode, ovu ti ostavi meni;
ova – za novi početak – od prijatelja,
ove izradih sama, prepuna želja
da vrati se u me tračak veselja
i da mogu ga dalje, od srca, dati
onima koje volim i koji će znati
prepoznati onu pravu mene
koja bez ljubavi još uvijek vene.

I tako ih stavljam, polako, na grane.
Razbit se neće, vjeruj, ni jedna
jer, bolna il’ srećom ispunjena –
svaka je spomen – jednako vrijedna.

Autor Dorotea Pernjak

Od djetinjstva piše.
U Otvorenom prostoru razotkrivena 2003.godine.
Usnula i vratila se običnom životu na neko vrijeme.
Zaboravila lozinke. Passworde.Skoro i pravo ime.
Snila i pisala potajno.
Odlučila se opet vratiti…potraga nije završila…

Ova objava ima 10 komentara

  1. Kad preplave nas uspomene…a ovo je takvo vrijeme kad uspomene izviru…
    Krasni stihovi Dorotea!
    Pomalo sjetni…pomalo ružni..ali i s malo vedrine…jer lijepo je kad su sjećanja nježna i kad ispunjavaju toplinom!
    Neka je sretan Božić Tebi i svima koje nosiš u toplini srca!

Odgovori

Subscribe without commenting