[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I sada, dok me kao sovu prati noćni ćuk

i kad pjevanje je zamuklo na kratko,

spajam opet mostove i pod njima huk

kako nastalo bi novo doba slatko

 

jer žrtva nikad nije razlog žrtvovanja

već je ona pratnja božanstvene sreće,

ona nikad ne zna za teška stanja;

samo nadahnuće je pokreće.

 

Ugodno je željeti si sve najbolje,

biti moćan ovom svijetu i životu

poput nekog poslanika s puno dobre volje;

kao blagoslove čekam svoju pravu notu.

 

Molim Boga da ne skonča moje čekanje,

želim ovo istraživati do duga vijeka.

Sve bi drugo bilo grešno skretanje

na sve one pute kojim nema lijeka.

 

Odakle mi stigla promjena svih stavova,

odakle mi nestalo energije iz tla?

Nema više mi komadića, nema šavova,

postala sam cijela, čitava sam sva,

 

Nebo me je načinilo, Bog me za se stvori;

preporodio je moja htijenja i moj put

na kojemu svaku sumnju mi obori

kako pravi život sav je loš i krut.

 

Kupelji se iz početka nadam kao spasu,

hladnoj riječnoj vodi što ispire sve;

kad uronim, neće biti traga starom glasu,

opet bit ću sama, ali ću ostvariti sne.

Lourdes, 29.09.2016. 03:35

 

This article has 2 comments

  1. trudim se ne komentirati Vase objave…iz jednog razloga ,ali ne zelim Vas uvrijediti svojim duhovnim pogledima…ali ipak…nakon svega procitanoga kaj ste napisali…predivne slike…zvukovi…nesto zaista posebno…zaista…jako posebno i divno
    lijep pozdrav saljem i osmjeh

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting