Borba

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Ako je sreća, moj tihi bezdan,
Što mi progoni život, prepun rana,
Ćutanju ću ostati vječito predan,
Ne znajući, da l’ je slabost ili snaga.

Neka je želja, il’ varljiva nada,
Neuhvatljiva u magli od snova,
Zar nije radost i kada se pada,
Ponorima istim, iznova, iznova…

Korov na srcu, čuva ovu neman,
Blijedu sjenu i ožiljak što sjeti:
Na porazan trenutak, za me već drevan,
O kako je blaženo bolećiv mrijeti!

Poraziti sudbinu, nadljudska je snaga,
Tek jedno biće traži parče boli,
Ćutaću ipak, pa nek’ odem bestraga,
Ne živi li se vječno onda kad se voli?

Posted by xyz

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting