[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bole dragi,rijeci tvoje.

Bole,kad ljubav u meni rodila se sa

tobom preporodila me.

Sav zivot ti posvetila,dobrotu pruzila a

spokoj sirila.

I sve one njeznosti,kad tijela nasa su se spojila i

svaki tren proveden uz te.

Bole dragi,bole rijeci tvoje

nedorecene,nepromisljene.

Da li u bijesu,da li u trenu recene,ili

pak nesto trece…

Kazi mi ili barem slazi,ali

u tisini opet mi ne dolazi.

Jer ovako,ne ide dalje,

sa rijecima koje kidaju nit ljubavi nase.

Sa rijecima tvojim,koji ruse ladju nasu,sto

sagradili smo,sacuvali  od tudjih pogleda.

Zar,sve to,prepustiti cemo zaboravu,zar dotle

doslo je.

Zar nema borbe u tvome srcu,zar

rijeci koje bole,prisutne su i dalje.

Tiste dragi,te rijeci

beznadja.

Bole,rezu dio mene,mojih osjecaja..

 

 

Posted by TIM

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting