[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Neka čudna, bolna tišina
kao poljubac smrti
uvukla se među nas.
Boli me u svakoj pori kože
njena beznadna praznina.
Slutila sam dolazak tišine
bol i patnju da sprema
osjećala sam,
unatoč svemu
zatekla me nespremnu
monopol u mislima zauzela
okove oko srca stegnula
i stisak ne popušta.
Želim je,silno želim
netragom odagnati
onim obečanim
toplim zagrljajima
što ostali su zagubljeni
na putu između tebe i mene.
Ti htio si uvijek više
poljupce strasne u travi
i kada liju ljetne kiše
ja sam željela samo tebe
i pjesmu da sa tobom
kao jedno u meni diše.

Autor Baka123

Odgovori

Subscribe without commenting