[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ni jedna me bajka nije zadivila,

kao ona koju ja živim

sa tobom u nutrini.

 

Susrela sam te u najvećem očaju,

onda kada sam sama

putovala u sobe bijele,

nebi li se u toj bolnoj

zgradi ispunile moje želje.

 

Sjedila sam na peronu sama po ko zna koji put,

pitah se zašto je život

na mene od prvog udaha ljut¿

Oko mene stranci i moje suze,

pomislih da bar sjednem u vlak,

i da mi život oduzme.

 

Na klupici hladnoj,

uz kovčeg sam se stisla,

čineć sve da ostanem ona ista,

koja se uzda u Isusa Krista.

 

Magla, a ja moram dalje sama,

srce mi prepuklo od očaja.

Zašto sam oduvijek drugačija,

tim bolnicama sluđena.

Nisam nikom nego tuzi suđena

i onim lažima da bit će bolje,

a meni iz dana u dan je gore.

 

U tom razmišljanju,

desilo se čudo,

neko me je nebeski zavolio ludo.

Prošaputaše usne rajske,

vjeruj u sebe,

tu sam ja oduvijek,

ja ne izdajem.

 

I osjetih toplinu,

svu rajsku milinu,

unatoč hladnom jutru.

Zamislih na sebi haljinicu

žutu koja isijava svjetlo

vječne ljubavi.

 

Curica u meni zagrli snove,

ostah u toj sveprisutnisti Neba.

Zavoljeh njega u neizustivom bolu.

 

I nikad me ne ispustaše ta krila rajska,

nema veze što sam bolna,

nesavršena i zemaljska.

Voljena sam poput princeze,

od princa zaštitnika,

i njemu sam mila,

dokazuje mi to zagrljajem krila.

 

Ko zna možda sam Nebu pripala,

tim pamučnim usnama sna.

Možda sam i od boli sluđena,

neka sam,

to je najlipša ludost za koju znam

i od koje želim do kraja zaluditi bol.

Moja duša mora živjeti,

bajku nebesku,

bar mi ljubav ne mogu oduzeti zemaljske boli i neizustive nepravde.

Reci da tako je moj anđele,

moj tajni Svijete.

 

Posted by Ana Emanuela Šimunić

Rođena sam u 1983. u Gospiću, živim u Bilaju. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Pablo Neruda. Djetinjstvo sam provela po bolnicama i u ratu, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Dobrostivost Božja, koja je u meni snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše. Otvorila su se sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koji su duhovne tematike. Od tada svakodnevno pišem i ne brojim više koliko je pjesma, proze, priča i eseja, proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja šaptačica, utješiteljica potrebitih. Radila sam na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Po zanimanju sam ekonomist ekonomike poduzetništva. Svoj život ispunjavam duhovnošću, voditeljica sam molitvene zajednice svetog Jakova u Bilaju. Svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam jedna od urednica i dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, Webstilus.hr, Poezijaonline, te na svom blogu http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ i YouTube kanalu. Neke od pjesama ušle su mi u zbornike i u zajedničke zbirke, poput ,,Vrelo nadahnuća,, ... Širenje Božje ljubavi smisao je moga života. Blagoslov iz Raja neka srca čitatelja obasjava! :)

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting