[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Tvoje riječi prosute kroz zadah alkohola
su dugi i bolni bičevi koji žare.
Zar ti ne izgore dlanovi
dok joj tijelo tetoviraš masnicama,
ti opaki čovječe što žensku ljubav
besramno u strah pretvaraš?

Taj bezglasan vrisak
bića bez snage pod udarcem
koji ruši njen svijet i tjera kožu
da bol proguta duboko,dublje,
ti si uzrokovao.
Kad se jednom tu nastani,
nikad više ne nestaje.

Nadvio si sjenu svog lika nad njom
i dalje nezasitno udišući bijes.
Ona moli da se smanji,
smanji toliko da je proguta tama
koja odmara i skriva.
Bar do sutra.

Autor Ante SK

Ova objava ima 11 komentara

  1. Ona moli da se smanji,
    smanji toliko da je proguta tama
    koja odmara i skriva.
    Bar do sutra.

    Stih ti je snažan,uvjerljiv, slika brutalnosti upečatljiva. Izaziva na razmišljanje o problemu toliko sveprisutnom. Pozdrav Ante.

Odgovori

Subscribe without commenting