[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Vek je kako okom krijem suzu žustru,
bolnu reč o tebi, taj ubogi mač;
hodajući putem u blaženom jutru
noć mastila tražim stvorenu za plač.

Peščane ulice u koje će podsmeh šume ući,
topla jesenja noć poput vojničkih peći
kao pas koji nikada nije došao kući
ni ja iz snova u javu ne želim preći.

Ubijte daleki okean bez kosti, taj poj samice
kada jutarnje svetlo rasplamsava maštu;
u plastelin liku tvoje vrele iznutrice
i deca umiru gladna u siromaštvu…

 

 

Autor Simic_Petar

Odgovori

Subscribe without commenting