[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Crna je bila noć kada sam te zavolio.
Tih su dana bijeli snjegovi
skupljali tragove nepoznatih lica.
A onda si došla vlakom
u moj bijeli grad.
Hodala si puna čežnje,
omotana ljubičastim šalom
sa bijelom ružom u ruci,

a ja sam te čekao
u glazbenom paviljonu
na zelenom Zrinjevcu,

sa crvenom ružom među promrzlim prstima,
gdje zajedno smo budni sanjali, sjećaš li se?
I cvijet u tvojoj kosi je bio bijeli
dok sam ti oblačio srebrni prsten,
te večeri u bijeloj vjenčanoj haljini,
u zlatnoj svijetlosti svijeća.
Plave su bile besane noći tada,
i one dvije neiskorištene svijeće.
Još ih čuvam ljubavi moja.
Žuta boja je samo tvoja, jer
zovem te suncem mojim
svakim danom,
još od crne noći kad sam te zavolio.
Ako se pitaš sada,
koje je boje naša ljubav mlada,
ja ću kao pjesnik reći;

liči na boju zauvijek sa mirisom kiše,
i ima je
sve više
i više…   
 

Autor Pippo1906

Ova objava ima 5 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting