[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Promatram ljude što na sebe gledaju,

kao da su osmo čudo svijeta,

pa se mislim što ja da budem,

a da nikome ne smetam.

Zar menadžer il biznismen,

kako kad kravata mi smeta?!

Pa da nikada ne budem zadovoljan

i da mi samo nebo bude

granica svijeta.

Novce da skupljam

i da mi je mala planeta,

a ne vidim

pravu sliku svijeta.

Ne, ne ipak ne,

radije pjesnik, književnik il poeta,

možda rudar, ribar il zemljoradnik,

a možda boem

koji za svakog osmijeh ima

i ništa mu ne smeta.

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting