[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na kamenu sivom

sjedi boem stari.

Poeziju piše.

Prošlost opjevava.

Za ljubav mu jednu

prohujalu davnu

i sad srce gori,

duša podrhtava.

Zaborava nema

da ublaži tugu.

Jer stara se ljubav

zaboravit neda.

Ona dušu pali

poput vatre žive

pa je onda mrzne

poput santi leda.

Ta velika ljubav

nesretna je bila.

Ostao je boem

sam na ovom svijetu.

Otišla je ona

koju je voleo.

Njegova su krila

slomljena u letu.

Pjesma mu je život.

I ta ljubav stara.

Sad mu ruka drhti

al i dalje piše.

Premda zna da ona

koju je voleo,

njegovih pjesama

neće čitat više.

bogdan

 

Autor bogdan

Odgovori

Subscribe without commenting