[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Osjećam se skučeno u svojoj koži
htjela bih uroniti u more poput ribe
plivati po beskrajnim dubinama
modre prostore naseliti sobom.

Il’ biti brza čiopa, raširiti krila,
tko zna kud nošena strujama
lebdeći nepreglednim visinama
prema žarkome suncu i oblacima.

Uzaludno nebu dižem bijele ruke
duše prepune raspjevanih ptica
srce mi usitniše u bezbroj čestica
koje viju po svijetu nevidljive.

Bodljikavom žicom oviti su puti
zemlja je nalik na beskonačne logore
i kad htjela bih dalje ne mogu
uzidana med krvave bedeme.

Posted by Sissi

This article has 4 comments

  1. Uzaludno nebu dižem bijele ruke
    duše prepune raspjevanih ptica
    srce mi usitniše u bezbroj čestica
    koje viju po svijetu nevidljive.

    ovo izdvajam….ma cijela pjesma odusevljava…jaka, lijepa, poeticna
    pozzz:)

  2. baš je lijepo dočarana ta neka skučenost nasuprot težnji ka slobodi, meni vrlo bliski osjećaji.
    A posebno mi se sviđa jer mi ovi stihovi stvaraju slike u glavi, pa ovu pjesmu i čujem i vidim.
    lijep pozdrav 🙂

  3. Free, Sani, Tripica, dragi moji poeti vidim da nisam jedina koja bi odletjela na neka bolja, pravednija i ljepša prostranstva. Široka i osjetljiva je to tema, pa prvotnu repliku sam izbrisala. Najbolje ostaviti stihove da vam ostanu u sjećanju, jer ste i te kako razumjeli i osjetili poantu.

    Vp i lijepu noć vam želim!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting