[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne mini moja stara ljubavi pred tugama , tu su da nas zaskoce i da nas drže ,

vjeruj to su jedine stvari koje ostaju ,

sjecanja na procvalo divlje kestenje i ljubavi neke jeseni izblijede ,

bliješte na momente kad padnu prve kiše ili miris ljetne topline,

talasi se uzdignu kao divlji konji od oblaka i pomislim , pomislimo na prvo držanje za ruku,

nježnost prvog poljubca , mekoću tih obraza .

duljina trepavica i najlijepši smješak te osobe ,nervoza pred susret i drhtavica ,

prikrivanje vatra u irisu oka , dok se u njemu boje pretacu od požude.

Zadnji okret i pogled nade ,uputim u beznadnu tminu zavićajskog parka

kojim je nekoć vladalo naše odzvanjanje smijeha .

 

Zato molim zaborav da sjecanja oslobode tuzi put

 

Posted by amicaaurorra

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting