[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ti moj dodir ne poznaješ.

Ti ga slutiš kroz slova koja zamišljaš enohijanskim znacima dok vrišti kabalom koja magiju tvog pogleda u ovom okrutnom ratu sjenki naših prošlosti pretvara u prah.

Ti moj dodir čuješ kao note dok ga ispisujem kredom, stojeći u pentagramu na neposvećenome tlu mog neživota, izgovarajući riječ koja ne smije biti izgovorena.

Ti moj dodir vidiš u potoku oblika i vatrometu boja dok moja prastara ruka otkida sedmi pečat na vratima što tek napuklom šarkom zadržavaju prokletstvo koje će ovu pustopoljinu raskomadati do zračenja.

Jer, moj je dodir, Blagoslovljena,
dodir tvoje duše.

Autor ilumminati

Ova objava ima 5 komentara

  1. Jake riječi. Uništavaju, razaraju, a kažeš da je njena duša u tebi. Ta duša te razara? zašto je onda blagoslovljena? Puno nakupljene ljubavi. Pozdrav ilumminati.

Odgovori

Subscribe without commenting