BJEŽIM

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Od svojega bježim jer to nisam ja,

to nije mojih ruku djelo, mojih misli tvorevina,

mojih želja ostvarenje.

To je iluzija da je sve u redu

i sjajno izvana, kada je iznutra trulež,

kada se raspada i smrdi

svaki krivi korak i odluka

prikriveni lažnim uspjehom.

Tražim izlaz u slijepoj ulici,

na dnu betonske jame

po kojoj plutaju moja vlastita govna,

na kraju urušenog tunela

gdje očajnički želim raskopati

kamene blokove noktima

i grebem do krvi, vrištim i jaućem u prazno

nadajući se da to čuje netko sa druge strane,

strahujući da zauvijek ne ostanem zatrpana krivim životom.

Svi ti mostovi moje su neprehodive planine,

sve su to stepe, prašume, močvare

tuđih želja i očekivanja,

drugačijih gledanja i viđenja.

Trud u krivom smjeru

su muka i prokletstvo nošeni

lažnom nadom čekanja drugačijeg sutra

koje nikada neće doći

jer sutra je gore od jučer

kad znaš da nosi istu crnu, hladnu kob.

Svaka pobjeda krvavi je poraz

protiv sebe i nad samim sobom

gdje se pada do kraja, gdje se gubi život.

Svaki osmijeh gušenje je tihim suzama

što se slijevaju niz suho grlo do stisnutog želuca

u grumen kiseline što najeda i izjeda

svaki dio tijela ne dajući mu da se oporavi i regenerira.

Duša će mi umrijeti ako ostanem,

srce će mi puknuti ako odem,

ali moram, idem,

bježim, krvarim, umirem.

 

Posted by Lucek

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting