Bjezim u zagrljaj poezije

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Zivot je sirov i surov
poslao me natrag u skolu
da opet polazem Ispit zrelosti
a ja sam od rodjenja buntovnik
ne moze mene zivot ukrotiti…
opazam posvuda magnolije u cvatu
opazam uz staze oleandre u bojama duge
opazam safire , iz fontana se kao vatromet prosiplju…
pa pisem poeziju,
zivotu prkosim…

Zivot je osor i grub
svakodnevno mi se pokazuje
razgolicen do koze
bez odjece po zadnjoj modi
bez nakita kojim se ukrasuju iluzije
bez obmana koje su pratilice zabluda…

ali, ne dam ti se zivote
jos volim ljepotu rascvalih vocnjka
jos volim ples makova na livadama
jos volim serenade valova uz obale
(narocito uz obale Jadrana i Kube!)
jos volim da mi maestral tihano sapuce
mog Jesenjina, Parunovu, Nerudu…
umjesto ponovo na Ispit zrelosti
pobjegoh ti, ja,– zivote
u zagrljaj Poezije:
u brdima Kube– simbolu svih koji zivotu prkose,
u proplancima Velebita– utocistu svih sanjara,
u kanjonu Krke–moje suputnice…

Zivot se cudi… ne shvaca
a ja se smijesim sa zvijezdama iznad Kube…

U Kubi, 5.travnja, 2019.
“Rijeka bez povratka”







Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting