[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Narančasti sjaj sunca na zalasku svijetluca kao kapljice kiše na prozorskom staklu,a ja se krijem da ne vide me slabu.Tišina je oko mene,samoća isto,u glavi mi nije baš čisto,bojim se da više ništa nije isto.Dugo sam bila u svojoj duši sama,duboko zaključana,sa svim brigama zakopana.Nikome nisam dala da tamo dođe,nagrizala me tuga kao hrđa gvožđe,čekala sam samo tren da sve to završi i prođe.I sada kad je do toga došlo,čini se kao da moje najbolje vrijeme je prošlo,više se ne osjećam na način na koji jesam,niti znam što da mislim,niti znam gdje sam…Pokušala sam poslije svega opet voljeti,nadala sam se da sve ću preboljeti,ali ipak od osjećaja malo je ostalo da bi nekome vrijedilo,da bi nekom trebalo.Nemam više od toga puno da dam,to je valjda i razlog zašto netko završi sam.I sjetih se onog momenta kad upoznah tebe,jer tada  iznenadila sam sebe,osjetila nešto što se opet osjetiti činilo teško.Svaka prava riječ potekla je iz tvojih usta,zbog tebe moja duša više nije pusta,nije više upitno da li bih mogla voljeti ponovno.I bježim svaki puta od toga,jer osjećaj je kao da se po meni sipa vrela voda,ne želim opet kroz sve ono loše proći,bojim se da ne bi izdržale ni moje oči,da se suza opet kao ocat u njih toči.Da,sve je lijepo s tobom i zamjećujem da se sama sebi radi osjećaja ovih osvećujem,kažnjavam se a nisam kriva,jer ljubav je bolna,ona mi je sto puta slomila krila.Tebe ne može zaslužiti svatko,niti je to lako,a ne smijem ni ja onda razmišljati ovako…Bojim se da si ti sve što sam željela,al tako me strah krenuti iznova,ja dobro znam što donosi ljubav nova,prvo pregršt lijepih snova,zatim puno patnje i bola.Zato radije kažem da te volim onda kada nisi tu,kada ne možeš čuti ni znati istinu,jer dva svijeta smo svejedno,nikada ne bi mogli biti zajedno.Spremno i odlučno ja ubijam sebe,jedva odvajajući se,jedva bježeći od tebe…

Autor Lady_Midnight

Nešto posebno.

Ova objava ima 7 komentara

  1. Još jedna tvoja izvrsno napisana pjesma draga Lady! Kad bježimo…a ne možemo pobjeći od sebe…možemo samo sami sebe lagati…
    Prelijepo!
    @–}— Crvena za tebe draga !:))

  2. Jako istinnito, i bolno. Hrabro je priznati strahove svoje ovako, ali nekada sve ta pitanja treba u djavola poslati, samo covjeka zbune i samo pustiti srce bira, po cijenu bola. A nekada poslusati i razum i sacuvati sebe od bola za nekog ko nas zasluzuje. Pozdrav 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting