[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Svuda oko mene
nevina bjelina.
U njoj uljuljkana
usnula tišina.

S iglica sklizne
jedva čujni šum –
prene iz tromosti
moj besvijesni um.

Kuda li ode
nestašna mi duša?
Pronstranstva bijela
negdje sretna kuša.

Posted by Dorotea Pernjak

Od djetinjstva piše. U Otvorenom prostoru razotkrivena 2003.godine. Usnula i vratila se običnom životu na neko vrijeme. Zaboravila lozinke. Passworde.Skoro i pravo ime. Snila i pisala potajno. Odlučila se opet vratiti...potraga nije završila...

This article has 4 comments

  1. I ova pjesma ti je predivna! Ja ih sve citam,samo se ne javim uvijek s komentarima. Valjda zato, sto sam cesto u “bijelom prostranstvu”!To je mana svih nas, koji volimo poeziju… 😉
    Lijep pozdrav od ♥! 😀

Odgovori

Subscribe without commenting