[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Tog divnog ljetnog jutra, tog divnog ljetnog prijepodneva,

dok se svijet budio iz noćne more i teške kapke sna

razmicale radoznale oči, bio sam sâm.

U selu je nijema tišina tutnjila, a vjetar nosio mirise pokošenog sijena,

jetki miris kopriva, slatki miris cvijeća. Prozorske su daske patile od sjaja divnog sunca i pod je blještao kao zrcalo i soba svjetlucala kao kristal; bio sam sâm na javi il’ u snu.

 

Šumilo je lišće okolnih lipa, a krošnje se prelijevale, kao valovi mora;

osjećao sam pod prstima pukotine drva, drva koje je visilo preda mnom kao raspelo. Bilo je to predivno jutro, jutro za molitvu, jutro za kraj.

Tog divnog ljetnog jutra, tog divnog ljetnog prijepodneva,

dok su ulice puste, a molitva bruji u duši, bijah sam.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting