[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

More je meni dalo

ovo srce jako

neonske dubine

slobodu visine.

Dalo mi je tijelo

od soli cijelo,

mali komad straha

dio velikoga raja.

Dalo mi je snove,

hrabrosti gorde,

želju za ljepote

tajne horizonte.

Zato ti čuvam vale,

zato ti pjevam pjesme

vječno hvala je malo

za ono što mi je dalo.

More bit’ ću  brod

što plovi po tijelu tvom

neka lutam vječno s’ tobom

učini me svojim robom.

Neka budem ukleti brod

na dnu tijela tvog

kad odem, kad me ne bude

neka sa tobom plove moje godine,

neka se brodovi ne usidre.

Autor Adione

Ova objava ima 8 komentara

  1. Hvala Maksimiliano more je uvijek prisutno u meni, dio mene prakticno, hvala na lijepim rijecima. poz 🙂

    Hvala Tomljanović dali ste lijepi opis ove pjesme bolje nije moglo pozdrav i za vas 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting