[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

mutiš stopalima malim , vjekova
utočista zelenih obrisa u trku
u oku ti pijanom ,od suza mjehova
sakrilo jutro zvjezdanu zbrku

a ja te gledam u svojoj njemoći
i rado bih sjenu napravio suncu
da utopiš tugu u mojoj samoći
podariš suze od smrti bjeguncu

This article has 8 comments

  1. Stihovi dragosti i tuge. Opisao si ju kao razigrano, a nesretno biće kojemu treba utjeha, kojemu treba obrisati suzu. A ti bi tako rado napravio sjenu koja će je štititi od prejarkog Sunca, rado bi svojoj boli dodao i njezinu, svojoj samoći njezinu samoću. Njeguješ prema njoj zaštitničke osjećaje. Jako, jako lijepa pjesma. 🙂

  2. “da utopis tugu u mojoj samoci
    podaris suze od smrti bjeguncu”

    lepi stihovi, samo na sta si mislio tetak
    “mutis stopalima malim, vjekova”
    ne mogu resiti
    lep pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting