[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bistri potoci suza što noćima su natapali uzglavlje

 mekanog jastuka od svile,

 baršunasta pera bajkovite davne prošlosti,

kada zazivao sam muze i satire,

sad sljevaju se u rijeke goruće magme,

u bolno srce što riče i stenje

pod jarmom muke i bodljike života.

Bistri potoci suza, prestali su teči,

kada srce obuze sjeta i nikne mladica crne sreće u skutu

bijelog platna duše.

Ja nemam više ni kapi čiste suze,

ja nemam više biser ni ljusku školjke

u kojoj se rađa biser,

ja nemam!! radost od dijamanta

i vredniju od svog bogatstva svijeta.

Ja sam izgubio sebe,

zametnuo u stranicu neke grozne knjige,

ja sam zasjenio sebe i survao

se u rijeku Hada satrven groznicom

gnjila života.

Bistri potoci suza, samo su otrovana krv

još od početka, od utrobe, od začeća,

otrovom istočnoga grijeha, otrovom klete guje otrovnice.

Nesretan sam od rođenja

i slatka jabuka, gorka je u ustima nesretnika.

Da je barem ovo samo san, da barem ovo samo snivam.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting