[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Prosuto biserje,

niz obraze,

i na usnama,

muk.

To kiše jesenje,

dolaze,

i jagnje postade,

vuk.

 

Podno kapaka,

tama,

neprospavane noći,

trag.

Nešto se koti,

u nama,

sprema se preći,

prag.

 

Na pleća,

pritislo virjeme,

nemam mu što,

reći.

Svakome svoje,

breme,

ta svoj je teret,

veći.

 

Prosuto biserje,

pada,

odlazi u nepovrat.

Može li umrijeti,

nada,

za biser, rukom dat.

07.09.2006.  Autor, Said Šteta

Posted by Said Šteta

Poezija i ja drugujemo još od onih srednjoškolskih dana kada se ljubav iskazivala u stihovima, nekad samo na komadiću papira i tu ostajala kao izgubljeno blago. Zatim uz odrastanje, kako bi predstavio sebe, sve do ovih godina kada mi dođe kao dobar drug da godine lakše nosim...Dijalog sa dušom nepresušna je priča!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting