[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zvono bicikla iz sarenih dana trznulo me danas, kad je mnogo rana.
Te oziljke zaboravljam jer ih ne vidim, al’ prate me k’o sjena,
to znam pa mogu biti i sam, a sam ja sam cesto medju mnogim ljudima.
Kojim cudima se danas divimo? Cemu, kad se iskrenih rijeci stidimo?

Zivot samo prolijece, u toj pecini bezuspjesno trazimo svijece,
jer navikli smo da se molimo, a dok su tu,
ne stignemo ljude da volimo.
Ove stepenice kraj nemaju, vrh se ne vidi,
a meni samo pjesma moze da se svidi, jer ljudi dusu nemaju.

Ko ce da cita ono sto teska dusa pise, ne vjeruju istini,
a stalno je zele.Lazi su ipak ubice tise.
Bilo bi bolje da nas vise vole, ali se plase gubitka,
onda za masom idu.

Na drugoj strani je mojih zelja oaza, to je neka magicna faza,
kad noc se spusti u srcu mi zagusti, ali te bure sam prebrodio.
Tuzniji sam se ponovo rodio, jaci postao, jer dio srca je nestao.

Bilo bi bolje da smo negdje gore, bezbrizni,
na snijeznom vrhu, gdje meni hladnom hladno prija,
jer sam toplo srce dao onima koji ga nisu imali,
a nikad kao ja nisu snivali o tome da ce svijet biti bolji.

Autor Chokee

Odgovori

Subscribe without commenting