[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bilo je ljeto
i bila je ona,
Bilo je more
i kamen na sprudu.
Mirisala je sneno
na Slavoniju ravnu
livade cvjetne
polja žita
i šarenog maka.
U očima
nosila je rijeku
i hladovine hrasta
a miris lipe
prosipala je kosom.
Tu na obali
u koraku njenom
njihao se val
pjesma njena
poj sirena
u noćima što šute.
Bila je,
bila je ona
san očiju nekih
ali njegovih
ni u snima
ni u slutnjama.
Kamen na sprudu
kamen plača postao
suze kao jantar
taložio i slagao
dok se izjeden solju
u pjenu nije pretvorio
i nju sobom odnio.

Bila,bila je ona,
danas više nije.

Posted by Baka123

This article has 5 comments

  1. Nježno,sjetno…i tužno…kad umremo a i dalje živimo…kad nas ubije jedno čekanje,jedan neostvareni san…i prođemo kroz život drugačije,promjenjeni koračamo stopama sudbine…i onda se u jednom kratkom trenu sjetimo nas kakvi smo nekad bili…i sna i čekanja…znači li to da ipak nismo umrli?
    Prelijepi stihovi draga Baka!
    Lijep pozdrav ti šaljem s osmjehom! 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting