[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Bilo je to lice razjarenog čovjeka
koji je horde natjerao da ga se boje!
On zadnjim snagama čuvao je svoje.
Htio je biti zapamćen dovijeka.

Bile su to oči neznanja i bijesa,
koje su lomile riječi mudracu
I svaku sumnju države u lancu,
A sijale su poput olujnoga blijeska.

Na urotu svaku on spreman je bio.
Na otrov u čaši! Na životne kobi!
I uvijek je život predavao borbi,
Al’ trulež je svoju duboko krio.

Trulež mu je ubrzo izjela snagu…
Strunuo je kao biljka bez vode.
Zbog bijesa taj junak nepovratno ode!
Ostade mu orjužje – bačeno na pragu.

Autor Ogy

Ova objava ima 8 komentara

    • Nemaš pojma kako mi je drago što u svakom komentaru ostaviš takvu poruku koja izriče samu poantu pjesme. Silništvo, samouvjenost i bijes mogu biti jaki poticaji za probijanje prepreka, ali i razarači samih sebe.
      Pozdrav

    • Sila se nikada nije održala na duže vrijeme, a u prilog tome uči nas i povijest. Jednako tako nikada neće biti dugo održiva, a ni bijes iz bilo kojeg poticaja koji zamagljuje ispravno prosuđivanje stvari.
      Pozdrav

      • Sila kratko traje, ali uvijek napravi dar-mar.I obično stradaju najslabiji.Sila je prirodni zakon, ali ne bi smio egzistirati u društvu. Nema vitezova, ali nekad se nađe malo viteštva. Na to me podsjetio naslov tvoje pjesme. Veliki pozdrav!

  1. Trulež mu je ubrzo izjela snagu…
    Strunuo je kao biljka bez vode.
    Zbog bijesa taj junak nepovratno ode!
    Ostade mu orjužje – bačeno na pragu.
    uf kao da osjetim miris truleža…
    bijes ga otjerao,jadan je onaj koga bijes savlada
    odlično,mogla bih u nedogled komentarisati ali tvoja je pjesma dosta rekla
    pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting