[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dok dan još nije uronio u noć,

koja polako razapinje jedra mračna,

sjećanja moja vraćaju se tebi,

u glavi pali se pumpa tlačna.

Sve i da jesam svoj na svome,

i da mi kavijar serviraju za predjela,

nešto mi strašno želudac skuplja,

u mislima mi se vraćaju sva zlodjela.

Vidim jasno da više ništa mi nije slasno,

i vidim bistro da ni sunce mi nije čisto,

kada sam crv ove crvotočine

gdje i korupcija traži mito.

Politiku koriste samo za sebe,

država im je samo bilo,

časti su se svi odrekli,

važno je samo ono što su stekli,

samo to im je milo.

Toga je puno još za nabrajati,

ne bi mi se sve ni snilo,

po svijetu bogatstvo raspršiše

radi disperzije rizika,

bez ikakvih isprika,

jadna moja domovino.

Sve manje mladosti tu se okuplja,

sada zbrajaju nove Guinise,

u zemlji što slična je nama

i ne srlja kao divlja svinja,

nit ponavlja greške iz davnina.

Mati mila svojom ću je zvati,

prijatelji čujte… tu će te me naći,

nova to mi je adresa,

na moje sam bijesan.

This article has 5 comments

  1. Trenutak bijesa, ja sam pobjegla davnih godina pa se vratila, ali država se nije zvala kao danas. Danas da odem s onim godinama starosti ne bih se vratila, ne samo zbog teme tvoje pjesme već zbog toga što su ama baš svi postali egoisti, materijalisti, pesimisti i ima tih …….isti previše. Guše me.

    Lp!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting