[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bijelim snijegom prekrivena
stojiš na uglu samoće
u tuđini od poznatih skrivena
daješ se svakom tko te hoće.

Tvoj svodnik te često tuče
ponekad remenom baš te mlati
al tebi je važno da nisi kod kuće
gdje vole te tvoji otac i mati.

Putovnice tvoje odavno nema
bijelo si roblje prepuno sjete
na rodnoj ti grudi ljuljačka drijema
spomen da nečije bila si dijete.

Tek utjehu nađeš u bijelom prahu
za prahom uskoro slijedi i igla
u agoniji svojoj sve bliže si krahu
o, krasnu si premiju djevojko digla.

Autor Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

Ova objava ima 15 komentara

  1. Dobro si opisao istinu belog roblja i vecinom je takav kraj. Zalosno je da lakomislenost i naivnost tih devojaka placa tu premiju-samounistenja uz pomoc tih, kako si ih poetski nazvao svodnika. Pohvale za temu Jim. Jako dobro.
    Lep pozdrav!

  2. Jim, nedavno sam pogledala film koji me duboko potresao – tema je koju si obradio u svojoj pjesmi:
    http://www.youtube.com/watch?v=MavM6RlL3G4

    Vjerojatno neću znati odabrati prave riječi koje bi dočarale moj doživljaj tvoje pjesme, onakav kakav on zaista je … no jednom kada napišeš nešto zbog čega tvoj čitatelj može osjetiti stvarnu bol, onda znaš da si uspio prodrijeti u njega na način da ostaviš trag …

    na rodnoj ti grudi ljuljačka drijema
    spomen da nečije bila si dijete.

    ovo su jedni od tih stihova …

    Umjetnost je izražavati se ovako kako ti to činiš 🙂 Veliki pozdrav !

  3. nisam čuo za taj film – sestre- pogledat ću ga sad kad već imam link,malo sam pogledao na preskokce:)) inaće sam filmoman,imam 2000 filmova u kolekciji…hvala ti na lijepim komentarima,pozdrav draga Perla!

Odgovori

Subscribe without commenting