[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

Isprhnula sam iz svoje čahure
poput leptira dudovog svilca
i prsnula u kozmičku tamu
teturajući gravitacijskim poljem
nalik na Cruithne prolazeći
svoju zacrtanu potkovičastu orbitu.

Plutam putanjom poput satelita
sjećajući se vlastitog krvavog krika
koji je ostao u meni kao nijema bol
nakon zasljepljujućeg uranskog bljeska.

Oči su mi gnijezda umirućih meteora
što hvataju posljednji kopljasti sjaj
dok se u moje dlanove urezuje
sedam velikih užarenih ključeva
za odbraviti sedam udaljenih galaksija.

Nevidljive me neke sile zgušnjavaju
rađam se kao protozvijezda iz praha
otpuhana u međuzvjezdani prostor
i postajem bijeli patuljak u tmini.

Posted by Sissi

This article has 5 comments

  1. May the Force be with you forever. Oduševila si me ovom galaktičkom. Ja mislim da kad se Supernova ispuše da nastane Bijeli patuljak, ali to je astronomski a ne poetski fakt.
    lp Sissi
    🙂

  2. Pjero, hvala ti na lijepom svemirskom komentaru, i ti si mene oduševio.
    Astronomski možda si u pravu glede Supernove. No, mene je inspiriralo za metaforu u pjesmi neuspješno stvaranje nove zvijezde koja završava u međuzvjezdanom prostoru kao bijeli patuljak, te se hladi i umire.

    Lijep snježni pozdrav i ugodan ostatak vikenda ti želim! 🙂

  3. Prekrasna pjesma Sissi.
    vidljiva, a tajanstvena
    daleka, a bliska
    poput crne rupe-duboka
    baš poput Svemira.
    A život se potrudio da Svemir bude pun bijelih patuljaka,
    pa da se na tom putu ne osjećaš usamljena.
    Lijep pozdrav i lijep dan ti želim.

  4. Plavo_Sunce, Freelove, zahvalna sam vam na čitanju i veliko hvala na krasnim komentarima. Veseli me da nisam sama u toj svemirskoj beskonačnosti.

    Lp i ugodnu večer vam želim! 🙂 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting