[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kada pahulje se otope, gospon’ zima prođe

Probude se one, tužne lijepog lica

Mirišu na nevinost, opojstva tajanstvenog

U daljini zbori vesela lastavica:

 

“Pripremite veo svoj, beskrajnu ljepotu svoju!”

Visibabe, nadajući se svjetlu i toplini veselo kriknu.

Uzdiže se sunce iz duboke tmure,

Prostrano ko dan i ko svjetlost što je.

 

Meke poput lana one gledaju u čežnji

Kroz šaš naviru bujnog pogleda.

U čistoj bijelini, sramežljivo sunce što ih toplinom ugrije

Ukrade im prvi proljetni ples, ne sluteći da one baš to vole!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting