[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Bijele livade

Oh, kako volim bijele livade…

Kroz zamagljene prozore

Jedino sto vidim je noc i

Oku nedohvatno prostranstvo…

 

Ah, razotkrijem kroz tamu jos,

U svoj toj bjelini, na tom pokrivacu,

Stope tvoje, bezbroj ih ima, ali, nazalost,

Okrenute u krivom pravcu…

 

I polazi vrijeme, neumoljivo,

Sekunde, sati, dani…

Na trenutak zaklopim oci, kad ono

U bijelini rada se novi zivot…

 

Ispod savrsene ravnice,

Probija se mala, slatka glavica,

Izvire bas u tom trenutku,

Bijela visibaba…

 

I okopni bijelina, a cvijet ostane,

A moje se oci nisu navikle na boje…

Eh, vec mi fale moje bijele livade,

Pa da me barem nesto, podsjeti na tebe

Autor dargre

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting