[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Vidjeli smo Tvoju moć i snagu,

ona nam je izvirala iz naših nevolja,

potreba je velika svima nam za spasom.

Kada bismo živjeli samo sreću blagu,

postali bi ljudi razvratničkih golja,

doveli bi sami sebe u pakao lasom.

 

Nikada Te ne bi znali, ni poznavali,

a Tebi bi srce prepuklo zbog nas.

Tvoji ćemo biti sinovi kad budemo braća,

tada vidjet će se da smo zaista Te zvali

da nas putiš iako je strašan Tvoj gorljivi glas.

Ti nam dodaj od šapata svoga slaća

 

jer je slatko ljubiti Te u tajanstvu,

svaki dan Te blagovati kao nasušni kruh

da u nama stvaraš nove sokove.

Nismo mi dorasli tom poznanstvu,

a Ti ipak razvijaš nam duh

u kojemu činimo blage skokove

 

da bismo izišli iz ova svijeta zla.

A kamo drugamo bi mogli doći

nego u nevidljiv ogroman prostor

gdje vlada mir na nebu, preko tla

po kojem hodimo s velikom moći

kao da se razderao naših duša zastor.

 

Sve što jučer nisam primjećivala

danas vidim jasno zjenicama nade,

ona otkriva mi pravu sliku Tvoga lica.

Sokove u meni nekada sam skrivala,

a sada ja s njima živim, Sveti Grade,

oni jači su od svih mojih drhtavica.

 

Kako je uzbudljivo Te poslušati,

doći blizu Tebe, tjelesno i duhovno,

opipati dragocjeni bitak, tako pristupačan.

Kako lako mi je ovaj svijet iskušati,

napojiti neko srce srdito i bunovno

koje čuva samo formu, jauk uglačan;

 

ljubiti ga slično Tvojoj ljubavi za mene.

Ne vjeruju mojoj povijesti i formi,

ne vide mi od tih soka život vječni.

Kada jednom drhtavica sva u meni krene,

vide da sam izvan svih njihovih normi,

ali draži im je njihov život prosječni.

07.03.2016.  09:25

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting