[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne mislim se truditi

imalo više biti hrabra.

Odsad bez srama bježim.

Nek’ si mi živ i zdrav,

al’ što dalje od mene.

Nek’ te blagoslov Božji prati,

al’ moja ljubav više neće.

Već je previše suza zalilo

ovo moje lice,

previše se toga skupilo

u izmučenoj duši,

a srce se razbolilo.

Više nije važno ništa

osim mojeg zdravlja

i mira u duši i životu.

Ti si izvor stresa,

a stresore treba izbjegavati,

bar dotle dok ne osnažim

dovoljno da ne bude bitno

jesi li me ranio slučajno

ili je bilo svjesno i namjerno,

jesi li od osjećaja pobjegao,

ili si suviše nestalan

da bi ikoga volio.

Dok ne postane nebitno

jesu li ljudi u pravu

da si loša osoba,

ili su ti na tragu oni

što kažu da si gej.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 5 comments

    • Ma jok!
      Gotovo je.
      Odlučna sam učiniti sebi uslugu i preboljeti. Više nije važno ništa. Bolje je isprazniti srce i lutati pustinjom nego dopuštati sebi da me i dalje smeta i stresira to što mu ne značim ni najmanje niti sam ikad značila.
      Bio bolestan ili ne, opravdanja nema za sve njegove postupke i riječi.
      A ako je istina ono zadnje, onda je, s obzirom na sve, gori čovjek nego sam ikad dosad mogla pomisliti.
      Bilo kako bilo, što ga manje vidim i čujem, to bolje za mene.
      Pozdrav ti iz ravne Slavonije, brate!
      🙂

    • Nisam osvetoljubiva, tim više jer znam da je već patio u životu, i zbog ljubavi i zbog drugih razloga. Tako da mu ne želim svoje iskustvo.
      Ali, to nije opravdanje. Čak više ni u njegovoj bolesti ne vidim opravdanje.
      Sve što želim je preboljeti ga.
      Hvala na komentaru i podršci!
      🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting