[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pobjegnem često u okrilje mašte

u svijet bez imena, vremena i mjesta

gdje sve što postoji tu je samo na trenutak

jer već ga nova misao nadomjesta.

 

Svjetovi se stvaraju, premeću, ruše

ideje se bore za pažnju mojih misli

jedne su velike, plemenite i važne

druge ,pak, malograđanske sebične zamisli.

 

Sve su moje, jer ja ih stvaram,

odražavaju moju i glupost i pamet,

prostruje brzo, niti ne zamjetim neke

ostanu one koje nose neku znamen

 

Kao sljepca me vode na daleka mjesta,

kao prestrašeno dijete držim ih za ruku

i malim koracima nesigurno slijedim

u strani svijet gdje me one vuku.

 

Zaboravim na trenutak da to samo je mašta,

obris svijeta kojim se ne smatram dostojnim,

tad nestajem i granice se ruše,

privid je stvarnost u kojoj sada postojim.

 

Prenu me brzo života misli,

otvaram oči i iz iluzije pođem

ostajem tako iznenađen, zatečen,

shvativši da sam u novoj iluziji rođen.

L.C.

 

Posted by lcranston

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting