[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Došao je onaj januar, znala sam da ću drhtati,

nije to od zime, to samo naviru sjećanja,

taj januar zauvijek će u meni živjeti,

jer od tog dana, i ja sam drugačija.

Sjetiš li se samo ikada, kako si se onda kleo,

Dok si me na grudima čuvao od svih,

Više ne znam ni da li si me ikada i volio,

jer ja danas živim, na tronu ranjenih.

Nijemo ti i danas zovem ime,

gledam u druge, a znam da nisi ti,

zbog tebe boljet će sve buduće zime,

i boljet će suza, kao kap te davne nježnosti.

Znam ja gdje si, ali ne znam sa kime,

i neću da pitam bojim se svega,

Dan kao dan, a i ovo su samo rime,

pominjem te eto, možda i radi reda.

Možda nekad i zafalim ti, kao i ti meni,

sjećam se svega što je bilo,

onako umorni, plašljivi i zaneseni,

a golubici danas ostalo je, samo jedno polomljeno krilo.

Nekad treba pustiti da bude kako mora,

otkinuti sreću da pred vjetar se rasiječe,

da pobjedi noć, kada već gubi zora,

i da raskrvari do kraja rana,

jer ne može kao i svaka druga, rana da peče.

 

 

Autor mima

Odgovori

Subscribe without commenting