[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Stranac samom sebi, upravo tako. Nista ljudsko u meni vise nema. I bolje da je tako. Medu ljudima se ionako nisam osjecao narocito dobro. Druga je to vrsta. Razlicita. Ni po cemu slicna meni. Nama… Vama?
Polusvijet sam koji zivi ispod kamena, gmize i govori prokletim jezikom. Kakvo sam to bice? Tko me stvorio? Zbog cega?
Bog? Nema Bog, ili bog, kako hocete, nista s tim. Ja sam vam upravo iz pakla. Mracna strana vase svijesti. Kamen spoticanja vase podsvijesti. Ono sto se bojite biti. Ono sto morate kriti. Ono sto zivi u svakom od vas.
Gospodo, ja sam davolji glas.
Covjek bez odraza u ogledalu. Mracna sjena na zidu sobe.
Sve je to K…ništa.
Zivot, ideja, vizija.. Isprazne parole.
I nemojte me zaliti, ni slucajno. Ovo stanje stvar je izbora, stvar bezumlja i volje. Nemajte empatije za mene. Ja sam gresnik svih gresnika, odabrani medu prokletnicima.
Spasite sebe.

Autor Bezimeni

Odgovori

Subscribe without commenting