[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kad bih mogao vrijeme da vratim

I snove koji otploviše tragom izgubljenih mora

Čuvare galebove, vezane za sprudove nebeskih visina

Umiveni suzama oktobarskih zora

 

I riječi mi se u sjeverac pletu

Hladan kao izdahnula jesenja noć pred zimom

Koja mokrim obrisima pustim poljem maglu kroji

Što gorko jeca, pred kraljicom noći suze broji

 

Kroz kapije daha mi se omače ime tvoje

Tad spustim paravan prošlosti kako bih kišu skrio

Čekajući sreću što klimnu glavom i prođe pored mene

 

I kome da se nada, ta krizantema dok potajno vene

I dok huje divlji vjetrovi noći ove

K’o grešni prosci pustim filigranskim pločnicima

Nošeni mokrim zadahom surove sudbine

Kroz umorne prste kliznu život bezgrešnim smrtnicima

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting