[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sve je bilo ništa prije tvog uzdaha, samo jedna prazna soba izgrebanih zidova.

I blijedo obojeno svjetlo, ta trošna papirnata lampa na kojoj sam ispisao stihove

o tvom možebitnom postojanju.

Na žutom dnevničkom papiru stvorio sam od stihova labirinte,

starim nalivperom i plavetnilom tinte.

U tom hodniku misterije…

…ispisao sam ime tvoje na svakome zidu, jer ne željeh potjerati nadu.

Jer ne željeh te prebrisati zaboravom što u ništavosti se rodi za minut.

Niti zaboraviti lice, sna što bješe neprekinut.

¥

A sada postojanom čežnjom te budim, i drhtavim glasom te zovem.

Dođi da spojimo svemire u jednom bespuću ljubavne zbiljnosti,

dok nas prate sjene prvotrenutnog straha.

I neka se srca dotaknu u vakumu, neometana.

Tvoreći ovu bezdansku ljubav. 

Bez sestre, bez brata i svršetka.

Samo mi dođi jednog petka…

…i bit ću tvoje,

jedino moje…

Autor Pippo1906

Ova objava ima 16 komentara

  1. Dođi da spojimo svemire u jednom bespuću ljubavne zbiljnosti

    savršen stih Pippo 🙂

    Djeluje kao dobar temelj tvog sadašnjeg i budućeg stvaralaštva kada je u pitanju pisanje ljubavnih pjesama.

    Zaista mi se sviđa kako pišeš.

    Pozdravljam te !

Odgovori

Subscribe without commenting