[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Svaki prazan sat bez tebe
samo je ogledalo praznine,
tek zarobljeno vrijeme u ništavosti
koje nema ni imena.
Zadirem nokte u očaj
dok čekam melodiju tvojih glasnica.
Vani možda i padaju meteori,
ne znam;
moja zaokupljenost tobom
obojala je prozore u tamno crnu.
Možda je i rat počeo opet
i negdje padaju glave lošim generalima.
Moja je bitka krvava bez krvi,
ja protiv sebe,
naoružan samo nadom
i pjesmom koju ti još uvijek pišem.
Gdje li si ti,
dok ja marširam poljima misli,
skrivaš li se u rubovima šuma
gdje živi čarobno vrijeme,
ili i ti vodiš svoj rat,
čekajući moj tihi šapat,
koji će ti ovu pjesmu pokloniti?

Posted by Pippo1906

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting