[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Započnem jutro umorno,
bez volje…
Još jedan dan
kroz koji moram
kao kroz vatru proći.

Misli će ko zna koliko puta
pohrliti tebi…

Ispričaću ti nebrojeno priča,
svaki detalj koji se
desio od juče.
Kroz suze il’ smijeh
podijeliću sve tajne s tobom,
prizivati tvoj lik
što polako,
al’ sigurno blijedi.

Kad me zaboli
zato što te nemam,
naći ću razlog da budem ljuta na tebe,
a opet, kada me obuzme toplina
zbog onih par minuta sreće,
držaću se za sjećanja k’o davljenik,
dok se budem smješila
iako su oči pune suza.

I plakaću…
I smijati se…
Sve u isto vrijeme…
Jer, znaš…odavno je razum postao stranac…
I patiću i biti sretna,
jer je valjda tako ludima suđeno.

Uveče,
kad sve utihne,
kad konačno spustim glavu na jastuk,
poželjet ću ti laku noć
iako me nikada nećeš čuti….

Posted by Fallen Angel

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting