[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Kao sjaj u tvome oku
što se blistav suncem ljeska
kao lađa svezana u doku
sva u vodi puna pijeska

Zarobljen negdje u tvome umu
slomit ću pero pjesnika u sebi
na studenoj gori, u vjetra šumu
zadnje ću riječi uputiti tebi.

Pusti da umrem, nestanem bez traga
kao šapat ponad gorskih šuma
daleko od tebe srno moja draga
od tvoje ljepote, briljantnog ti uma.

Bez raspela i rastanka, bez luči
sam i pust sa srcem od kamena
sa davno prolivenom žuči
ogrnut lišćem bez slova i znamena.

Posted by Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting