[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Naša je priča neispričana,

još nikome poznata,

nema ni svoga početka

jer traje od trena kad ni početak se nije točno znao,

nema ni svoga kraja

jer neće skončati  onako kako se završetci sklope.

I ne brojim više kamenčiće koji tvore našu stazu,

ne brojim više kišne kapi pod kojima kisnemo,

niti svitanja u kojima se budimo

ja u tvojim,a ti u mojim mislima…

Jednostavno, nije potrebno više razumjeti

jer svako razumijevanje je već razumljivo,

nije potrebno pitati se

jer sva pitanja su već davno odgovorena,

u nečijim pismima napisana,

u nečijim pjesmama ispjevana.

I oduvijek su sva nebesa znala

da postoje dvije zvijezde istoga sjaja

koje pomiču sve drhtaje sudbine u samo jedan dah

onaj koji će biti moj i tvoj kad se sretnemo u čaroliji,

kad se zamaglimo u prahu dodira

i kad šapat ne bude samo šapat,

riječ ne bude samo riječ,

kad u mom pogledu ugledaš bjelinu svojih želja

kako ti korača u susret

kojim početak postaje život,

život postaje sudbina,

a sudbina vječnost.

Autor vila

Ova objava ima 33 komentara

  1. Jednostavno, nije potrebno više razumjeti
    jer svako razumijevanje je već razumljivo,
    nije potrebno pitati se..
    Pjesma je emocionalno tvoja, ali je univerzalna, njezina ljepota i misao je mnogo šira. Lijepi pozdrav vilo.

  2. Naša je priča neispričana,

    još nikome poznata,

    nema ni svoga početka

    jer traje od trena kad ni početak se nije točno znao,

    nema ni svoga kraja

    jer neće skončati onako kako se završetci sklope.

    Mastovito, svidja mi se.. pozdrav Vilo 🙂

  3. Uvijek iznova čitam tvoje pjesme i uvijek se oduševim! I ova je naprosto čarobna. I ako je nekome namijenjena, a po komentarima se čini da jeste, taj sigurno ne može ostati ravnodušan.

    Srdačan pozdrav i sve pohvale pjesnikinji..

  4. pijući kavu jutros, moja šalica je zastala na pola puta do mojih usana jer čitajući tvoje stihove nisam imala dovoljno vremena obratiti pažnju na nju…:))))

    jedan trenutak, jedan dah dovoljan da zastane u tvojoj čaroliji :)))

    pusek

  5. u nečijim pismima napisana,

    u nečijim pjesmama ispjevana.

    I oduvijek su sva nebesa znala

    da postoje dvije zvijezde istoga sjaja

    koje pomiču sve drhtaje sudbine u samo jedan dah
    Vilo Vilo:))
    uživanje u stihovima je više nego zahvalnost bilo kakave vrste,jer si mi uljepšala dan
    pusa♥

  6. kad se zamaglimo u prahu dodira

    i kad šapat ne bude samo šapat,

    riječ ne bude samo riječ,

    kad u mom pogledu ugledaš bjelinu svojih želja

    kako ti korača u susret

    kojim početak postaje život,

    život postaje sudbina,

    a sudbina vječnost.

    Čarolija tvoje poezije draga vilo je neponovljiva! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting